DA ZASVIRA TAMBURICA

Napolju neko, sumorno vreme
ubija lagano, nepodnošljivo,
kao i ova ledena soba
iz koje posmatram jutro sivo.

Ref.
Ne bi sve ovo tako bilo,
hladna soba i ovo sivilo
da su tu neka draga lica,
i da zasvira tamburica.

Sada bih rado iz tela vani
kada bi moglo, ali ne može.
Od ovog samo gora je kiša,
a pašće, osećam ispod kože.

Nedostaje mi društvo staro,
tambura, piće i pesma neka
i ona mala što kraj kamina
prelepo peva i mene čeka.