LEDENO JUTRO

Pucketa staklo u ovom ledenom jutru,
kuckaš li mi ti to mislima
ili zima šara po oknima?
U toplom krevetu sa prozora tumačim
zimskih snova odraze
i mislim na tvoje rumene, hladne
obraze.

Ref.
Da li je inje leglo
na duge trepavice,
suze li od mraza
oči moje sanjalice?

Znam da si sama u ovom ledenom jutru,
hodaš tim zaleđenim ulicama
i utabanim stazicama.
Dođi, znaš da pola mene
i kreveta čeka tebe,
jer bez topline tvoga dodira
moja duša zebe.

Kako bih hladnoću, u ovom ledenom jutru,
sa tebe lagano da upijam,
da te kao melem na duši privijam,
da te prigrle moji dlanovi
srcem grejani
zaleđenim ulicama, utabanim stazicama
dođi i ostani.