SMESTA!

Neko zlo je u meni,
krv u veni peni,
smejem se, a plakao bih.
Ovo sve oko mene
peče me i grebe,
truje, al’ ipak sam živ.

Ref.
Da ljubim ne daju,
pišem, oni gledaju.
Iz blata, na kraju
govore o raju.
Svega mi je dosta,
u glavi imam gosta
i više nema mesta,
marš u kurac, smesta!

Najgore se budi,
kada nema ljudi,
kada bagra ima vlast.
Nikad neće moći smeće
da miriše ko cveće,
seru, a nude spas.